1. |
Odlaziš?
03:28
|
|||
ODLAZIŠ?
Da li odlaziš?
A još si uvek tu...
Prolaznik...Do pre par dodira to nisi bila.
Bolovi...Što smo ih delili, sada su samo tvoji...
A snovi?
Šta ću sada s njima?
Ko će mi pomoći sada da stružem blato sa cipela sreći, umornoj od puta do nas?
Niko nije umeo bolje da spakuje kofere strepnji i da je potapše po ramenu za zbogom...
O kako sam samo bio lud da pomislim...
Da više nećeš biti tu...
Gde li sam u tvome pogledu video,
da smo se prosuli po tlu...
K'o da smo od stakla...
Sve što tražim ti je mrva oprosta...
Ja ću kamenovati svaku svoju misao što nije bila na našoj strani.
Ti nas brani svojim očima.
O kako sam samo bio lud da pomislim...
Da više nećeš biti tu...
Gde li sam u tvome pogledu video,
da pošlo je po zlu?
O kako sam samo bio lud da pomislim...
Da više nećeš biti tu...
Gde li sam u tvome pogledu video,
da smo se prosuli po tlu...
K'o da smo od stakla...!
|
||||
2. |
Dalijev Brk
03:30
|
|||
DALIJEV BRK
Toga jutra je Sunce baš grubo izguralo Mesec
Bez milosti prognan, sa sobom je odneo sve,
Sve zvezde i snove i sve noćne ptice
Ostali smo samo... samo ja i ti.
A ljubav je čekala dan!
Tvoj britki um se svu noć sa mnom igrao rata
bulevari i klupe su bili poprište za boj.
U toj borbi Fon Trira je bezvoljno grlio Kafka
i Vinsent je Salvadora povuk’o za brk
A ljubav je čekala dan!
Toga jutra je Sunce baš grubo izguralo Mesec
Bez milost prognan sa sobom odneo je sve
Baš tada u glas rekli smo zbogom samoći
Bio je to od nje savršen beg
A ljubav je čekala dan!
|
||||
3. |
Bo bo bom
03:37
|
|||
BO BO BOM
Nikad nije bilo pitanje, da li te želim ili ne.
Da vrat ti mirišem u svitanje i snivam s tobom razne sne...
U tvojoj glavi osobe, srušile su mostove.
More su htele da posole, živog čoveka da ožive.
Ti si luda a ja lud sam za tobom.
I nema čuda da nas drži zajedno.
I niko nije kriv al' je neko zaje...
Bo-bo-bo-bo-bo-bo-bom!
Ti nisi prva a ni poslednja, kako bih možda voleo...
Svojim principima si dosledna, to nas je bejbe zgazilo...
U ljubavi ljubavi nema zakona...
Tvoja su glupa pravila našu razbila.
Bio sam otvorena knjiga a ti si stigla samo do korica.
Nije te bilo briga kako se priča završava...
Jer ti si luda a ja lud sam za tobom.
I nema čuda da nas drži zajedno.
I niko nije kriv, al' je neko zaje...
Bo-bo-bo-bo-bo-bo-bom!
Bo-bo-bo-bo-bo-bo-bom!
|
||||
4. |
Rekla je
03:14
|
|||
REKLA JE
Rekla je :
Gledaj ispred sebe ne slušaj glas sem moga
tu sam pored tebe, pazim da po čvrstom hodaš...
Sitnija su svetla sveta u kom do sad traješ
budućnost je svetla, poslušaj moj glas, rekla je...
Ja sam se lomio i gradio u istom trenu...
U meni je zamah leptirovih krila pravio oluje...
Ja sam živeo u izmaglici neprospavanih noći,
ja sam plesao u tišini, ja sam plesao u tišini...
Rekla je!
|
||||
5. |
Udahni vazduh
02:43
|
|||
UDAHNI VAZDUH
Pokreni prst!
Neka povuče ruku za sobom
a tvoje telo će da isprati - veruj mi
Otresi strah...
Skini ga poput malo prašine sa svoga ramena,
tu već dugo je i drži te.
Udahni vazduh jer je prepun nje
pusti ga nek lagano klizi kroz tebe
Još je jako malo prostora
između nje i tog što drhti među rebrima
Zamrsi vetrove u njenoj kosi
nek se svaki nežni dašak baš tu zadrži
Saberi zvezde u njenim ocima
nek ih njena svetlost sjajna sada ogreje
I ovo veče možda prati dan
u kom predaja je predvorje za pobede
Još je samo korak ili par
između nje i tog što drhti ispod košulje
'ajde uzmi je...
Zamrsi vetrove u njenoj kosi
nek se svaki nežni dašak baš tu zadrzi
Saberi zvezde u njenim očima,
nek ih njena svetlost sjajna sada ogreje
Zamrsi vetrove u njenoj kosi,
nek se svaki nežni dašak bas tu zadrzi
Još je jako malo prostora,
između nje i tog što drhti među rebrima
|
||||
6. |
Igla i vinil
02:29
|
|||
IGLA I VINIL
Oprosti lepojko,
da li si slobodna za ovaj ples ?
Prati moj korak, zatvori oči i zamisli svet
Zamisli svet u kom gitara te budi,
pod prozorom ludak s ružom u zubima!
Zamisli svet u kom se poljupci prvi,
prepliću s pesmom igle i vinila...
Gde papir i pero vode za ljubav bitke,
pesme o njoj se čuju vekovima
Gde se kraj srca čuvaju najlepše slike,
u večnost se nosi baš taj zagrljaj
Eh kad...bi nekad bilo sad
Gde strast je još stidna i od suvog zlata,
zadnju kap ćeš krvi dati pre no što bude data
Kad smo kod zlata, da ga ima ko blata,
sva bi blaga bila data za par dodira
Gde papir i pero vode za ljubav bitke,
pesme o njoj se čuju vekovima
Gde se kraj srca čuvaju najlepše slike,
u večnost se nosi baš taj zagrljaj
Eh kad...bi nekad bilo sad
|
||||
7. |
Sumrak
06:55
|
|||
SUMRAK
Te boje sumraka uvek donose
neke usporene tonove
čujem otkucaje lagane
dok veče tamni krovove...
I prozore i prizore nosi senke
što se provlače kroz zavese
i zamrače moje obraze
Te boje sumraka uvek iznose
neke pritajene nemire
i daljine tu se umnože
pa zaplaše i zastraše
I tada znam, ja znam
da to senke igraju
u mojim grudima
jer, ti si mi tako daleka
Te boje sumraka me uvek izduže
izblede me, istanje
boje mi se ne vide
samo dubinama čuvam te
Kad zvezde zasrebre
sumrak poklekne
nekom drugom nosi nemire
i stara kraljevstva
tople obale
i dodiri što predstoje se pojave
i rasvetle, koliko snažno
One se pojave i rasvetle
koliko snažno..
pa znaš...
|
||||
8. |
||||
BESKUĆNIK
Kada mi kažu: lep ti je život,
lagan ti hod, širok ti osmeh,
ti mora da si rastao pod suncem i palmama
Zvezda je po tebi dobila ime,
držiš fabrike oblaka,
i njušiš lovu kao lovački pas.
Tako lako pričaš sa ljudima,
na sedam jezika umeš da pevaš...
Pod tvojim rečima srca sva pucaju
Priča se da znaš i da glumiš
ali ne može svako da vidi,
da ta ti je veština najjača...
A nemaš dom...a nemaš dom
Gde ti je dom? Gde ti je dom?
Život mi je lep jer ga šaram,
lagan mi hod jer mi je svejedno
A osmeh je samo na sećanja
Jedino srce što je puklo,
kao asfalt na ovom besciljnom putu
što ne vodi kući...je moje
Oči laika vide čoveka,
ali su slepe za ono dete,
što zove u njemu upomoć
Jer nemam dom...Jer nemam dom
Gde mi je dom? Gde mi je dom?
|
||||
9. |
Mogao bih
02:56
|
|||
MOGAO BIH
Mogao bih reći da je njena ruka bila u mojoj,
mogao bih i da kažem da je tog trenutka ostavila,
otisak svog prsta,
na moju liniju života
Mogao bih reći da sam bio pored nje,
mogao bih i da kažem kako sam bio baš tu
da bih upijao sve što je bila spremna,
da podeli sa ostatkom vasione!
Mogao bih reći da sam bio srećan,
a mogao bih i da kažem da mi je grudi iznutra pritiskao balon,
pred pucanjem,ispunjen samo njenim uzdasima
Mogao bih reći da sam bio njen,
mogao bih i da kažem,
da na svetu nije postojao bolji primer potčinjenosti,
od ovog mog njoj
od ovog mog njoj!
|
||||
10. |
Ples
03:13
|
|||
PLES
Champs-Élysées...
opet deli tu zanosnu moć
Točak od svetla...
Na trgu De la concorde obrće poslednji krug
Promrzli ljudi pod maglom mog daha,
bez reči nalaze željeni put.
Korak i odmičem lice od stakla,
smešak jer osetim da već si tu.
Tvoj parfem i ja u Gancho nuevo,
gradimo dramu pred sledeći takt...
Mirisom drsko me po ramenu tapka.
Telom mi raznosi čeznjivu stud
Izlaz van pariske magle,
imamo mi i Le Tour d'Eiffel.
Od vina vec oči se stakle,
zatvaram oči jer počinje ples.
A prva dama mog teatra otvara vrata,
pogledom kaže svi smo sad tu...
Accelerando orkestra mašte,
dodirom odgovaram da želim te svu.
Izlaz van pariske magle,
imamo mi i le tour d'Eiffel...
Od vina već oči se stakle ,
slutim da ovo je poslednji ples
|
||||
11. |
Godine
05:28
|
|||
GODINE
Do tebe šapati ne dopiru
Sive se gradjevine guraju,rugaju...Kažu prestar si...Kazu ružan si...
Ženski glasovi poskakuju
Dečiji opet se odbijaju od zidova
Za uglom tajna skrivana skrivena
Druga se krije kraj kontejnera
Ti brojiš: ''Pet..deset..petnaest..''
... očiju zatvorenih brojiš
I pored svih tih ljudi ti si sam.
Sekunde,sekunde broje da si sam.
Minuti uleću u sate, sati u noći, noći u dane
Dani kradu poslednji smešak koji još si sačuvao.
Prave prostor za godine
Tako divne bile su godine
Sve te prikaze skrivene, napunile su godine
Pa su godine tako debele, mrak je napunio godine
i sad na uglu stojiš sam i na točkovima sam
Neki rekli bi pametan si - drugi da nisi jak.
Kraj sebe cesto čujes glasove
Ponekad tebi baš se obrate...da te probude...iz tvog sna.
Davno nestale su pojave...nekad progovore...da sebe pokriju
jer tako radi se...Al' s tobom ne ide - ti vidis sve
I sad su godine tako debele
Mrak je napunio godine
i sad na uglu stojiš sam... I na točkovima sam
Neki rekli bi pametan si - drugi da nisi jak
Do tebe šapati ne dopiru
Nejasni glasovi se sabiraju,
reči skupljaju, urezuju: ''Previse dugo si sam.''
|
Ničim izazvan Belgrade, Serbia
Grupa Ničim izazvan je osnovana je na relaciji Vrbas - Beograd od strane Borisa Bakalova i Bojana Gluvajića, Do današnjeg
dana, postali su jedan od omiljenih sastava na domaćoj i regionalnoj sceni.
Prave autorsku muziku sa krajnje iskrenim tekstovima inspirisanim ljubavlju, životom, različitim unutrašnjim dilemama, sukobima i svakodnevicom sakrivenom iza banalnosti koja nas okružuje.
... more
Streaming and Download help
Ničim izazvan recommends:
If you like Ničim izazvan, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp