1. |
Trideset
03:21
|
|||
TRIDESET
Šarena suknja od peska prljava
a bosa noga od plesa žuljava
suzno oko od sreće
i osmeh koji leči sve...
Svačije rame za plakanje
ničije srce za lomljenje
i ne zna
šta je sutra...
Ona se boji da ima trideset
ona ne želi da ima trideset
a ne zna da je Bog nekima dao dar
da budu mladi zauvek
Po njenom telu crteži
likovi slova i brojevi
izgleda da to su slike ljubavi
Kad joj se približe gladni vukovi
ona samo odmahuje prstom i pleše...
Ona se boji da ima trideset
ona ne želi da ima trideset
a ne zna da je Bog nekima dao dar
da budu mladi zauvek
Blaga si
sielu kao pamuk meka
i osetiš svaki uzdah i suze
Ti se bojiš da imaš trideset
ti ne zeliš da imas trideset
a ne znaš da je Bog nekima dao dar
da budu mladi zauvek
Ona se boji da ima trideset
ona ne želi da ima trideset
a ne zna da je Bog nekima dao dar
da budu mladi zauvek...
|
||||
2. |
Bilo gde
03:54
|
|||
BILO GDE
Da plaže Goe budu samo moje i tvoje,
da po ciglama šetamo što se s Meseca vide...
I da mirišemo cvetove trešnje...
Da guramo tornjeve krive
a s pravih da gledamo ljude kako su mali.
Da glava od šećera širi nam ruke...
Tako mi se ide negde...
Tako mi se ide negde...
Crveni trgovi i polarni krugovi,
i školjke k'o čaše čuvenih Plimuta starih...
I Veliki Benovi, na dinama slomljeni nosevi,
da budu naši...
Tako mi se ide negde...Bilo gde, bilo gde...
Tako mi se ide negde...
|
||||
3. |
Dečija
03:35
|
|||
DEČIJA
Sine moj,drži oči pokrivene,žmuri
ovde nemaš šta da vidiš...
Miris se trulog dima oseća,
vatre nigde nema a negde gori.
Moja 'ćeri mila ,ostavi svoja krila
sklupčana još malo.
Znam da želećeš da voliš,
ali čekaj da bude bolje
za takve kao što si ti.
Već imate i ime i lepe oči plave,
ali ovde je suviše opasno za vas...
Ne dam da iko miluje vaše divne male glave
svojim crnim rukama...
Ni sad niti ikada...
|
||||
4. |
Tužne devojke
03:35
|
|||
TUŽNE DEVOJKE
Nije ti jasno zašto baš tebe
hvatam za ruku i vrtim te,
u ovaj tango od reči te uvlačim
i buniš se...
I skrećeš pogled k'o da je kasno,
a već si dovoljno blizu,
da tajnu otkrijem zašto se
tužne najlepše ljube...
Brazde od smeha na obrazu mirnom
da kriješ ne umeš.
Bile su žive nekada davno,
sad se dodira plaše.
To samo ruka željna je,
tužne usne da dodirne,
jer one se ljube najlepše.
Govoriću tiho misli glasne,
da možeš da čuješ
i neće biti ti toliko strašne
jer se i ja teško smejem.
Obgrli me poput mašne
i biće ti bolje,
i znaj da ne želim samo da ljubim te
jer se tužne devojke ljube najlepše
|
||||
5. |
Glas
03:56
|
|||
GLAS
Možda nemam neki glas,
možda negde zaškripi neka žica.
al' ja bih voleo da vam
ispravim namrštene obrve i lica.
Pod istim suncem i ja budim se,
kad zagrmi moje nade ista kiša kvasi.
Mrko me gledaš što pevam čudiš se,
nema tebi sreće s kim i gde god da si...
Zar nije muzika,sve što nam treba?
Zar nije muzika,sve što nam treba?
Čak i kad promaja u džepovima zvoni,
sve je mnogo lakše kad se pusti glas.
Možda nemam neki stas,
možda se negde, nakrivi neka kičma.
Al ispraviću se za vas,
nek krene pesma nek stane svaka priča.
Pod istim suncem i ja budim se
kad zagrmi moje želje ista kiša blati,
mrko me gledaš što pevam čudiš se,
nema tebi sreće i treba ti je dati.
Zar nije muzika,sve što nam treba?
Zar nije muzika,sve što nam treba?
Čak i kad promaja u džepovima zvoni,
sve je mnogo lakše kad se pusti glas.
|
||||
6. |
Lave
06:15
|
|||
LAVE
Potcenio si ti samoću...
i precvao limun...
Kakva je to samo bila laž,
da na nju si bio imun
Da li je od voća žutog
il' od sreće gorak ukus osta?
Probudi se lave...spavanja je bilo dosta ...
Začešljaj tu grivu divlju...
Zlatnom dlakom pokrij sede...
Kraljevi ne spavaju do kasno,
čak i kad im krune blede...
Probudi se lave...!
Spavanja je bilo dosta!
Probudi se lave...
Spavanja je bilo dosta!
Za tobom riču tvoja krda,
a lavice k'o mačke predu...
Kad pogledaš nas ti sa brda,
lave moj, tad biće sve u redu!
Probudi se lave...
Spavanja je bilo dosta!
Probudi se lave...
Spavanja je bilo dosta!
|
||||
7. |
San (radio edit)
03:55
|
|||
SAN
Nestajem,
i naglo se pojavljujem...
Odraz u tvom oku
prilikom svakog treptaja.
Vidim lice čoveka,
nemirno uljuljanog u neizvesnost sopstvene budućnosti...
Iznenađenog što se to što vidi pred sobom
ne podudara sa maštarijama jednog dečaka
Ne razmišlja o tome da li je imao sreće
već se divi trenutku kada shvata da je san završen,
da je vreme budjenju, i da to što vidi,
može biti čak i lepše od sna...
U oči si me gledala
i pitala ko sam ja.
Moja brada je izbledela
od čekanja od bežanja.
Sve zore tvoje su i noći sve
blizinom opijaš daljinom lomiš me
Svi dani tvoji su, vremena sva.
Svaki trenutak sad tebi pripada.
Tako nevina a tako opojna,
u oči si me gledala.
Tvoja oka dva, dva smaragda,
potamnela od pepela.
|
||||
8. |
O tebi
03:53
|
|||
O TEBI
Znaju ljudi da sam pisao par nekih reči,
o duši koja je srodna mojoj.
To bile su vizije i predskazanja.
To bile su i molitve i pred tobom sad na kolenima klečim,
molim te da sve ovo ja ne sanjam.
Tebi sam pisao pesme.
Tebi sam pisao pesme.
Sa malim krilatim rajskim stvorenjima dugo sam se prepirao.
Sujetno ne priznaju da lepša si od njih.
Takva si kao da sam svaki deo tebe, sam birao,
i svaki osmeh tvoj,za mene jedan magičan je stih.
Tako sad pišem pesme...
Tako sad pišem pesme...
Ne znam ko si ,al' kao da tu si već vekovima,
hajde uzmi me za ruku,da se smejemo u lice vetrovima.
Hajde budi dobra,prema meni,budi tu još vek il' dva,
dokle god si ti kraj mene,sigurno uz tebe biću ja.
Pričao sam da neko kao ti ne postoji,
lagao sam,lagati se ne sme.
Pričao sam da neko kao ti ne postoji,
lagao sam,lagati se ne sme.
O tebi pisaću pesme...
O tebi pisaću pesme...
|
||||
9. |
Živeti u prošlosti
04:24
|
|||
ŽIVETI U PROŠLOSTI
Sećaš se bele haljine, prve za tebe skrojene
na tvoj šesti rođendan su te slikali u njoj.
I ta je slika zarobljena sa stotine drugih uspomena,
retko se iz izhabane kutije izvlači
sećaš se starih vozova, majčinih lakih pogleda
igara sa sestrama, tvojih očiju punih sunca.
Vreme je zatamnilo plave pramenove
još ih i usivilo takvi su i sad
Kolevka puna sećanja uspavanih od vremena
vučeš je poput kofera kad prođeš pored nas...
I sad ti suze nose mir, niko drugi ne shvata sem njih
šta si izgubila vreme se ne vraća.
Bez straha kliziš kroz godine i svaka priča te dodirne
suze su prekrile osmehe tek ih uz pozdrave izigraš
i traziš priliku da ga spomeneš, sve što te seća na njega da dotakneš,
kao ruke njegove, tople, mekane.
I sad ti suze nose mir, niko drugi ne shvata sem njih,
šta si izgubila, vreme se ne vraća.
|
||||
10. |
Brodolomi
04:28
|
|||
BRODOLOMI
Ti želiš da me učiš,
a ne daješ mi odgovor na pitanja...
I voliš...a kažeš ljubav reči ne nose..
Ne znam kojim čulima da čujem tvoje volim te...
Brodolomi... mirne vode, ne biraju...
Brodolomi... mirne vode, obično ne biraju...
Zašto si ti mene birala ?
Maska čvrsta čvrsto stoji...
Ispod oko traži snove, moje greške samo broji...
...jer se boji, da ipak nisam taj - a možda i jesam?
A možda i jesam...
Brodolomi,mirne vode,ne biraju...
Brodolomi,mirne vode obično ne biraju...
Zašto si ti mene birala?
Ma neka si...
Neka si...
neka si...
|
||||
11. |
San (extended)
06:15
|
|||
SAN
Nestajem,
i naglo se pojavljujem...
Odraz u tvom oku
prilikom svakog treptaja.
Vidim lice čoveka,
nemirno uljuljanog u neizvesnost sopstvene budućnosti...
Iznenađenog što se to što vidi pred sobom
ne podudara sa maštarijama jednog dečaka
Ne razmišlja o tome da li je imao sreće
već se divi trenutku kada shvata da je san završen,
da je vreme budjenju, i da to što vidi,
može biti čak i lepše od sna...
U oči si me gledala
i pitala ko sam ja.
Moja brada je izbledela
od čekanja od bežanja.
Sve zore tvoje su i noći sve
blizinom opijaš daljinom lomiš me
Svi dani tvoji su, vremena sva.
Svaki trenutak sad tebi pripada.
Tako nevina a tako opojna,
u oči si me gledala.
Tvoja oka dva, dva smaragda,
potamnela od pepela.
|
Ničim izazvan Belgrade, Serbia
Grupa Ničim izazvan je osnovana je na relaciji Vrbas - Beograd od strane Borisa Bakalova i Bojana Gluvajića, Do današnjeg
dana, postali su jedan od omiljenih sastava na domaćoj i regionalnoj sceni.
Prave autorsku muziku sa krajnje iskrenim tekstovima inspirisanim ljubavlju, životom, različitim unutrašnjim dilemama, sukobima i svakodnevicom sakrivenom iza banalnosti koja nas okružuje.
... more
Streaming and Download help
Ničim izazvan recommends:
If you like Ničim izazvan, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp